Kriticki Prikaz Znanstvenog Clanka 723r1g

Kritički prikaz znanstvenog članka Ivan Beroš Naziv članka:“Socioemocionalni razvoj u predškolskoj dobi: povezanost razumijevanja emocija i prosocijalnoga ponašanja“ Ime i prezime autora:Andreja BRAJŠA-ŽGANEC Edita SLUNJSKI U: Društvena istraživanja, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, br. 3., god. 16 (2007.), str.477- 496. Broj stranica: 19 Broj tablica: 9 Podjela na dijelove: I. dio – Uvod II. dio – Metoda III. dio – Rezultati IV. dio – Diskusija V. dio – Zaključak

I.dio - Uvod Emocije karakteriziraju i suodređuju ponašanje svakog pojedinca. Iz toga postaje vidljivo kolika je važnost sposobnosti „prepoznavanja i razumijevanja vlastitih emocija, te emocionalnih stanja drugih“(str.478.) osoba. Emocionalna inteligencija je individualna i jako se razlikuje od osobe do osobe, a razvija se od rođenja putem interakcije s okolinom, te povratnog djelovanja vlastitih akcija, reakcija i doživljaja. Dijete vrlo rano u djetinjstvu razvija sposobnost prepoznavanja osnovnih emocija: sreće, tuge, ljutnje, iznenađenja i straha. Svaka od ovih emocija ima svoj jednistveni facijalni izraz lica koji predstavlja „refleksni sklop određenog izraza lica.“(str.478.) Ovi izrazi lica za osnovne emocije su univerzalni, što znači da ne ovise o spolu, kulturi, narodnosti i sl. Djeca postaju svijesna složenih emocija i počinju ih usvajati s oko dvije ipo godine starosti; od treće godine pa nadalje povećava se dječja sposobnost prepoznavanja emocija. Da bi povećali sposobnost prepoznavanja emocija odgojnim djelovanjem, potrebno je dijetetu pružiti što više informacija o svakoj pojedinoj emociji i stalno potpomagati razvoj socijalne kompetencije. I na kraju ovog djela prikaza navodi se definicija pojma prosocijalnog ponašanja. On se odnosi na „dobrovoljna djela, koja služe tome da se pomogne drugoj osobi ili grupi.“(str.480.) Važno obilježje prosocijalnosti je želja pomaganja drugima bez nastojanja i priželjkivanja vlastite koristi-

II.dio – Metoda U konkretnom istraživanj ispitanici su djeca od 3 do 7 godina u dječjim vrtićima. Uzorak ima podjednaku zastupljenost obaju spolova, a prosječna dob ispitanika je 62 mjeseca. Koristili su se sljedeći mjerni instrumenti. Prepoznavanje i opisivanje emocija – Sa svakim djetetom je proveden intervju emocionalnog razumijevanja koji se sastoja od dva pitanja, koja su slijedila nakon prikazivanja slika lica koji prikazuju osnove emocije: 1. „Kako se osjeća dijete na slici?“ i 2. „Da li si se ti nekad osjećao/la kao dijete na slici. Opiši mi.“ (str.483.) Prosocijalno ponašanje - Odgojiteljice u vrtiću procijenile su dječje agresivno i prosocijalno ponašanje na skali PROS/AG(str.484.) III. dio - Rezultati U nastavku će se prikazati broj i dob djeca koja su uspješno prepoznala i opisala svaku od četiri osnovne emocije“ i to u tri dobne skupine (mlađi - M=3,5 god. od 33 do 55 mjeseci; srednji - M=5 god. od 56 do 70 mjeseci; stariji - M=6,5 god. od 71 do 87 mjeseci). U sve tri dobne skupine djeca su u najvećem broju prepoznala emociju tuge, a najmanje djece prepoznalo je strah.“(str.485.) Dječaci i djevojčice se statistički bitno razlikuju jedino na uzrastu srednje vrtićke dobi i to samo za prepoznavanje emocije tuge.(487.) Utvrđeno je da su na svim uzrastima djevojčice sklonije prosocijalnom ponašanju od dječaka. Postavlja se pitanje: zašto? Utvrđeno je da postoji značajn efekt spola i dobi na prosocijalno ponašanje. IV. dio – Diskusija Djeca predškolske dobi najbolje prepoznaju emociju tuge, a što su starija to bolje prepoznaju i opisuju ostale osnovne emocije.(str.490.) Ne postoje značajne spolne razlike unutar istih dobnih raspona u sposobnosti registriranja osnovnih emocija. Razumijevanje emocija i prosocijalno ponašanje je usko vezano uz proces socijalizacije, koji s druge strane snažno ovisi o spolu, kulturi i socioekonomskom okruženju. Ukazuje se da prococijalno ponašanje u vrtiću i društvu ima svoje korjene u obiteljskim utjecajima i poticajima. U tom procesu značajnu ulogu imaju braća i sestre, te prijatelji i vršnjaci, dakle kontekst vršnjačkog kruga u kojem se pojedinac kreće i odrasta. Rezultati istraživanja su pokazali da se prosocijalno ponašanje ne može objasniti dječjom sposobnošću prepoznavanja i razumijevanja emocija. U nastavku će se pokazati kvantitativni i kvalitativni utjecaj spola na razvoj i usvajanje prosocijalnog ponašanja. Ponašanja koja se potiču kod djevojčica i dječaka odmalena uvelike se razlikuju. Djevojčice se uče da budu brižne, suosjećajne, mirne, tihe dok se s druge strane dječaci potiču na kontroliranu agresivnost, natjecanje i individualnost. Također, prateći liniju istog razmišljanja postaje jasno da i same odgojiteljice (koje su u velikoj većini u vrtićima naspram odgojitelja) potiču spolno, donekle stereotipno socijaliziranje emocija. Došlo se do nalaza da dječaci koji se prosocijalnije ponašaju znaju bolje opisati i prepoznati osnovne emocije od onih koji se u manjoj mjeri prosocijalno ponašaju, dok za djevojčice navedeno nije utvrđeno. (usp. str.491.)

Potrebno je da se trajno potiče proces prepoznavanja i razumijevanja emocija kako unutar odgojno-obrazovnih institucija, tako i u obitelji i okolini. To donosi mnoge pozitivne rezultate i posljedice koje imaju motivirajući utjecaj na razvoj dječje ličnosti i snalaženje u socijalnim situacija.

V. dio - Zaključak Socioemocionalni razvoj uključuje razvoj socijalnih i emocionalnih kompetencija. Ovaj proces ima presudnu uloga za cjelokupni (intelektualni, moralni i estetski) razvoj ličnosti. U prikazanom radu se znanstveno utemeljeno, jezgrovito i razumljivo ukazuje i prikazuje veza između socioemocionalnog razvoja i prosocijalnog ponašanja u predškolskoj dobi. Ukazuje se na važnost prosocijalnog ponašanje za daljnji razvoj čovjeka pojedinačno i čovječanstva u cjelini, te ulogu odgojnih faktora, u prvom redu vrtića i obitelji u tom procesu. Prosocijalno ponašanje nije nešto s čime se čovjek rodi; ono nije biološki i genetski određeno već nastaje kao rezultat dugotrajnog i mukotrpnog učenja. Najvećim djelom se usvaja oblicima socijalnog učenja: imitacijom, uvjetovanjem i učenjem po modelu. Dakle, iz toga slijedi da ako žele razviti prosocijalno ponašanje odgojenika potrebno je da ga sami odgojitelji što češće prakticiraju i da djeca žive unutar okoline koja zrači prosocijalnošću. No, također je potrebno organizirano djelovati na intelektualnu komponentu prosocijalnosti poticanjem na usvajanje znanja i navika koji će stvoriti klimu u kojoj pomaganje, razumijevanje, prihvaćanje i suosjećanje postaju unutarnja potreba, a ne izvana nametnuta prisila.